petak, 10.08.2007.

...EXIT 007...

Krenuli smo 12.07. u pol noći i pol…. kao… naravno, bilo je već jedan kad smo se skupili i pokrenuli, ali to je normalno… valjda…rolleyes
Put je bio dug… jako dug… predug…. i to sve zbog pušača i popišanaca koji nisu mogli trpit duže od 20 minuta pa smo svakih pola sata morali stat… na pol sata… tlaka…headbang
Trebali smo stić u 8 ujutro, to što smo stigli u 12:30 je zanemarivo.. jer nakon scene na granici dobro je da smo uopće i stigli…. bang
Ne znam da li je itko čitao naše dogodovštine od prošle godine kada smo išli na koncert od TOOL i našeg super uber kewl šofera koji je izveo sve što je mogao izvest da nas ne dovede do tamo… ali srećom, taj plan mu je propao… E, ovaj put, šofer je bio više-manje normalan, osim što nije htio vozit preko 80km na sat i ne zna šta mu je sve potrebno da bi svoj posao obavio kako treba.
U 11 sati našli smo se na graničnom prijelazu Bačka Palanka, koji nas je već svojim izgledom lijepo nasmijao…hrvatsku granicu smo prošli bez ikakvog problema pa sad očekujemo isto… aha….
„Dobar dan imate li pasoše?“cool
„Imamo!yes
„Odlično…ima li vodič pasoš?cool
“Ima!“yes
„Ima li vozač pasoš i međunarodnu dozvolu za vozilo?“cool
“Šta!?"eek
I sad je krenulo pičkaranje… ne sa naše strane, jer smo još uvijek bili u šoku, nego od strane Barba Milicajca koji nije mogao vjerovat…
„Pa kamo vozite decu ako nemate dozvolu? Kako ste mogli bez nje da krenete?! Ja vas ne mogu da pustim sada, žao mi je. Ljudi mogu da idu, ali autobus ne može dalje… Pa kako to niste uzeli, pa to je najvažniji dokumenat ako idete u inostranstvo blablabla..." bang headbang namcor mad lud hrvatska joj ne taj zadnji...
Šofer bljedo gleda.. mi već izmoreni a nismo ni došli još do tamo…. I šta sad….. da pješke idemo sa svim tim stvarima 50km tražit Novi Sad?!?!? I gleda nas Barba Milicajac… mi gledamo njega…. Trepćemo…. Gleda on nas… gledamo mi njega….
„I šta da ja radim sada?De idete?
*treptanje okicama* „Na Exit“ *treptanje okicama*
„Idete muziku da slušate, jel?“
*treptanje okicama* „Da.“ *treptanje okicama*
„Pa ja ne mogu da verujem… šta sad ja mogu da radim…Koliko dugo ćete biti tu?“
*treptanje okicama* „4 dana“ *treptanje okicama*
„4 dana… ovako… pustiću decu da odu na koncert, ali jao se ga vama ako vam se šta desi.. idete na moju odgovornost. …. „
*treptanje okicama* „Hvala!!!“ *treptanje okicama*
„A jel ima kakve droge u autobusu? Jer ako vam nađem nešto nećete vi nigde!“
*treptanje okicama* „Nemamo ništa.. ne koristimo to!“ *treptanje okicama*
…. Pogleda Marina koji sjedi do mene i kaže:
„Nemate ništa ha? A pogledaj ovog kako su mu velike zenice!“ i počne se smijat… Ja odvalila od smijeha jer je baš Marin taj veliki narkoman kojeg je tražio… roflroflrofl
I uglavnom tako nas Barba Milicajac pustio preko granice.. zaželio nam lijep provod i sve super… Došli smo u kamp, smjestili se … (preskočit ću onaj dio kako smo čekali sat i pol i naizmjence padali u nesvjest… ) … digli šatore i nešto nam je bilo čudno.. nismo znali što… dok nismo skužili da SVI oko nas pričaju engleski… Što nije bilo ni čudno kada smo saznali da od 10 000 ljudi u kampu 8 000 otpada na britance… odlično…
Odmah u kampu je "plaža" na Dunavu gdje Đ cijeli dan pušta neke zvukove.... kad smo sve to izvidili krenuli smo se spremat za prvu noć na EXITu…. Bilo je oko 20ak ulaza.. gdje su sve provjeravali i to izgleda ovako.... a kad 200 000 ljudi počne gurat ogradu i derat se ispred ulaza onda policija otvori sve ulaze i prestane sve pregledavat i to izgleda ovako...i ovako .....Prvu noć svirali su PRODIGY…. Ali nas to nije zanimalo jer smo mi zapizdili na MESHUGGAH .. smrzli se ko pičke… one prave…. ali smo hedbengali kao veliki i bili sretni.. i još uvijek sam sretna kad se toga sjetim! Ovdje su neke slikice od njih… i da vidite kako smo bili blizu i bili kul i sve… i svirali su i Rational Gaze i Stengah i sve i bila sam sretna sretna skroz…e…. I onda smo išli đir na main stage ali to je bilo kompletno zakrčenje jer su taman završili PRODIĐI i počinjali GROOVE ARMADA…. A mi još polomljeni od puta i sklapanja šatora i čekanja u redu i svega smo išli spat u kamp…. Došli smo dole, spremili se za spavat, legli i slušali najveće hitove GROOVE ARMADE jer je Main Stage točno preko puta kampa .. samo ih Dunav djeli… odlično… Da se to nije ispreplitalo sa najgorim mogučim bum-bum-tupsi-tupsi-bum-bum zvukovima iz kampa… ali sve je super.. spavala kao beba….
Ujutro je dizanje u 7.. jer od 7 do 9 ne možeš spavat… dok sunce ne dođe do te velike krošnje glupog bora.. onda nastavak još nekih sat vremena… pa zujanje po gradu, pa pit sok u Krivoj Kući… to je najbolji birc tamo… i sav je na koso … odlično… i vidjeli smo najbolji natpis na zidu... part I i part II ... i dučan sve po 10kn (ili 100 dinara) i OVO je stajalo u izlogu.. i najbolji natpisi na svijetu... 1 ....2.....3....4.... i iako on nije bio s nama, mislili smo na njega.. a očito i oni ... rofl ... i plakat koji je dokaz da Matića ima posvuda... rofl
Drugu noć bilo je već malo toplije.. za kojih 5 stupnjeva pa smo hrabro skinuli majice na duge rukave i stavili kratke….. Taj dan sam ja bila najsretnija jer ću napokon vidjet bend koji želim vidjet live od 1997. ali uvijek me nešto spriječi.. to je naravno smijeh OVERFLOW smijeh …. Ana i ja doletile gore TOČNO kada su oni izlazili na stage i bile smo, a ne u prvom redu, nego u jedinom redu… i bilo je najbolje ikad…. i Dorothy i Mad Milkman i sve… osmjeh od uha do uha i to mi je bio jedan od najsretnijih trenutaka u životu.. ne zato što su to oni, nego zato jer me totalna sreća ulovila… ma predivno nešto… cerek nakon toga smo išli na Main Stage gdje smo umrli zajedno sa bendom CCS koji je nešto najgore na svijetu… Ako mogu reć, nešto u rangu ZION TRAIN na Priredbi… da, toliko me bolilo… headbang Svi su znali riječi, svi su pjevali, plesali, derali se.. Ana i ja u nevjerici stojimo nasred Main Stagea i čekamo sljedeći THE bend….Dočekali smo… THE BEASTIE BOYS…. Oni mogu imat i 100 godina i još uvijek će bit blentavi mulci za koje vrijedi dat milion novaca da ih se vidi….. uopće ne mogu opisat kakav je to bend… uživo… ajoj…. Nakon toga došao je najdosadniji MC na svijetu.. Dynamite MC…. Potjerao nas je u kamp… nažalost… „jer je Main Stage točno preko puta kampa .. samo ih Dunav djeli…“…..
Drugi dan otprilike ista šema.. zujanje po gradu.. sok, kava, štagod u Krivoj Kući i priprema za odlazak u State of Exit…. Ni ne sjećam se šta smo sve gledali treći dan… nešto jesmo.. pa smo došli gledat Lauryn Hill koja je kasnila sat vremena jer je bila bolesna pa nije htjela pjevat pa su joj valjda rekli da će je živu oderat pa je ipak došla… Pa ja nisam htjela prihvatit da je to ona.. jer je ili operirala nos ili nešto ali to nije ličilo na nju.. Ana je uporno tvrdila da je to Oprah samo da je ful smršavila… a ja da su nam podvalili bek vokal neki da nju glumi.. uglavnom … bila je dosadna.. i pjevala je neke pjesme od 18 minuta i nije nas zabavila… a-a… ali svaka njoj čast……. E onda… BASEMENT JAXX… omilamajko… da ih volim, volim ih… ali su me skroz iznenadili.. bili su prejebenodobri.. te dvije trebe od 200kg.. i ti glasovi .. ajoj!! .. Nakon njih SNOOP DOGG… ali već smo ga gledali live pa nam se sad nije dalo… pa samo odzujali malo okolo…. I onda išli spavat jer se nismo mogli kretat više…..
Došao je i zadnji dan… i koliko god nam je bilo preeeedobro, nekako smo bili i sretni da je to kraj jer nismo mogli više spavat na podu po dva-tri sata na dan i skakat cijelu noč i ostat normalni…. Ali ovo je četvrti dan… i krenuli smo gledat AUDIO BULLYS…i bili su oooodlični… i nakon toga WU-TANG CLAN koji me toliko razveselio sa „Wu Tang Clan ain't nothing to fuck with!“ jer nam je to bio hit dana….. i nisu htjeli otić sa stejđa.. predobri su.. i bilo ih je bar 36.. kao i Gustafa… puuno ih je bilo… i onda je došlo to zbog čega smo čak išli na popodnevni bjuti slip da izdržimo cijelu noć…. PENDULUM i MC VERSE…..počeli su u 2 ujutro… i razletili smo se po prvim redovima i počeli skakat… sami sebe smo iznenadili kad smo skužili da je 4 i da još uvijek skačemo… I želiš prestat jer se ne možeš kretat više.. ruke otpadaju, noge ne osjećaš, udišeš prašinu sa pokojim atomom kisika…. Ali ne možeš prestat.. .. ni kad se trudiš… skakali smo dok oni nisu otišli .. jer se mi nismo mogli natjerat da odemo… I bili smo opet taaako sretni.. i onda te tek uhvati emo.. kada shvatiš da je to bilo ZADNJE na ZADNJEM danu….. ali opet si sretan jer ne bi izdržao još jedan dan…
Živio EXIT i živila SRBIJA!!! mahmahmah
Sljedeće godine ide se opet.. ali kupit ćemo neku kuću jer u kampu se ne može disat od prašine… previše prašine ……Ali da se isplati spavat u blatu…. O da… party

- 00:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 19.05.2007.

...Kad će taj petak... da mu %6#4!"!&5&?*#!!!!

Reakcija je odmahivanje glavom u nevjerici. Dan ima 24 sata, od toga bila budna nekih 19 a šta je stalo sve u tih 19 to je strašno....
Došla je Ana u 13... da idemo đir do Žurkova.. proluftat se malo i popit kavu... Došle smo dole, vratile se nazad... sve super. Ajmo film pogledat... ajde.... Prespojile komp, pogledale film... OPA! Sve iz prve... odlično..... Usred filma ulete majka i otac koji se vratiše sa servisa s mojim autom.... „Auto ti je sređen, sve super, platili smo 1600kn...... ali ti je kod Viktor Lenca crknuo alnaser pa ti nešto jako lupa... ali nema veze.. TEORETSKI bi trebala stić do grada i nazad“ .... ooooodlično.... glavno da je on stigao sa servisa K
Kaže Ana „Ma daj.. nema veze... glavno da imamo jedan auto“.... i to šta kaže..... Ajde vrijeme je da Ana krene doma, otušira se i spremi torbu za sutra (jer u 5 ujutro kreće u planine malo se pentrat), pa se za 2 sata vidimo u „bOOki“. Ana ode.....i nakon 7 min začujem njen glasić na hodniku „ I tako....... odapeo mi auto....“ . Ajd ne pizdi, šta si zaboravila? „Ne, stvarno... odapeo mi auto!“ ... Kako ti može odapet auto, pa jučer je došao sa servisa i platila si 3000kn za njega!?!?!!? I onda mali zvončić u glavi „I TEBI je auto SAD došao sa servisa pa je uspio riknut u međuvremenu!!!“ .. I toliko o teoriji „Bar imamo jedan auto“ K. Zove ona oca svoga....on se smije.... a reko šta sad...
Majka vrišti da joj HITNO trebaju mrvice... „BRZO U PLODINE!!!“ ... izmrvi kruh majko K ... Ajde mora i Ana kupit nešto pa idemo pješke tih 100 metara fino da se smire živci... i prestane taj očajnički smijeh koji me drži već 20 minuta... Dođemo dole, pokupimo sve šta nam treba.. 1, 2, 3, 4, 5!! Oooodlično.. možemo na brzu kasu.... Stanemo... i onda je počelo.... „O mila majko kako ona izgleda, ajme isuse kriste kako ona jede s tim... ajme isuse bože i majko djevico... ajme pobogu jeste li vi to vidjeli.... ajme krvi isusova ja to ne mogu gledat....“ ... „Gospodine, oprostite, stojim metar i pol od vas... sve to mi možete reć i u lice a ne se ponašat kao da sam gluha i NE ČUJEM JEBENO NIŠTA!?!?!?“ ... Ana stoji na rubu živaca na „brzoj kasi“ koja ide jako sporo i pokušava ostat mirna... ajde dobro je....došli smo na red, „Dobar dan“ .. „Super ako je vama dobar“ odgovara teta sa kase kojoj je muka od ljudi i slušanja tih istih.... Mi se složimo s njom kako ovaj dan treba izbrisat iz povijesti i krenemo dalje.
Idem se sad ja spremit za van, pa idemo do nje da se ona spremi, i sredi tu torbu za sutra, pa idemo van gledat Josh-a (ženit!!!!) i popit koju i zaboravit glupi dan! Njen auto će ostat kod mene, nije da ga ionako možemo pomaknut... a moj bi trebao radit toliko... kaže tata.... teoretski....
Spremim se ja i krenemo mi... Lupa nešto... mi pojačamo muziku... lupa nešto još jače.... mi još više pojačamo muziku.... zvučali smo kao limena glazba Trsat ft Slipknot.....Krećemo se mi.. ajde oduševljenje.
Sad ćemo mi jako brzo vozit, pa ćemo prije stić pa je manja vjerojatnost da ćemo stat negdje .... opa! Prestalo je lupat... ali upalila se lampica od akomulatora... Ma nema veze... TOLIKO može valjda vozit...
Dođemo do grada, opće zakrčenje... ja počela živčanit... Ana počela živčanit.... čekam kad će se auto ugasit, ali on za čudo još radi.. ajde bar nešto.... Do željezničke nam je trebalo nekih 10 minuta nerviranja što sam okončala svečanom rečenicom „Ana, mislim da ću dobit proljev!“ ... (to je vrlo čudno za mene.. moj metabolizam, naime ne radi baš).Dođemo pred „bOOku“ izbacimo dvd-e od Josh-a Mancetu, jer ako mi ne stignemo odmah nazad da bar ne moram pizdit oko toga kako kasnim s dvd-ima... Odlično, to je riješeno idemo dalje. Dođemo do Ane, brzinsko spremanje, bacanje svih stvari koje joj trebaju za sutra na jednu hrpu i prolomi se vrisak iz sobe ... „Koj KURAC se SAD desio?!?!“ ... „TORBA KOJA MI TREBA ZA PLANINARIT JE OSTALA U AUTU..... U KOSTRENI!!!!!!“ ... Ubij me sad... odmah... odsjeci mi noge i zakucaj me na zid.. ko malog zeku.. molim te....
Nađi drugu.. ne možemo se vratit u Kostrenu jer više nikad iz nje nećemo otić K
Problem torbe nekako riješen uz pomoć nekih ljudi... ajde odlično... Krećemo mi prema „bOOki“ ... i DOĐEMO DO BOOKE!!! Ajme najbolje ikad... sve je nekako ispalo ok! Dosta je! Idemo se napit!!! Prije toga ja jedem crnu najcrniju čokoladu protiv sraćke jer zadnje što želim je da mi dođe proljevće!!! Bambus i piva na šank... ajmo .. pusti Josh-a!!! Niti jedan dvd ne radi... zašto i bi.. pa samo su originali... ali imaju zaštitu... protiv čega?!!?!? SVIRANJA!?!?!? .. Nema veze, daj pusti nešto šta lupa nešto žešće nešto za trčat klat čupat volan BILO ŠTA!!! Tox fino pustio sve neke krasne stvari i idemo dalje... sad je slijedilo nekoliko sati zabave, smijeha i smirivanje živaca.....u 3:20 idemo doma...A šta sad... policije će bit i sada i u 5... idemo odmah, ne mogu više. Ova se ide otuširat i polako u te planine.. ja idem spat i ubit ovaj dan do kraja....
Krenemo... dođemo do Ane.. pozdravimo se i krenem ja nazad.... Umre mi muzika.. svijetla se priguše.. upali se lampica za ABS... ajde nema veze... kotrljaj se nizbrdo i do doma ćeš doč..... Upali se lampica za ulje, upali se lampica da nisam vezana.. .počne tulit alarm da nisam vezana i da je ključ u bravi... MA NEMOJ SRAT!!?!? A di bi trebao bit!?!??! ... sve ja to ignoriram... idem doma.. želim doma...moram doma.
Prođem policiju... prođem mup... dođem na semafor kod Cont-a... i stanem.... i ne ide dalje... umro je.
Odlično. Zovem oca, ne javlja se, zovem majku, ne javlja se, zovem brata, smije se. Ostav' se smijeha i dođi po mene... „ A evo idem...“ ... Čekam... kao Čak Noris.. tko će prvi... obitelj ili panduri.... ajmo....neizvjesnost raste... proljevće na putu... povraća mi se....idem žvakat jer mi je sve kiselo u ustima od muke... A di ću sa starom... neću je bacit kroz prozor.. to mrzim.... A dobro.... Pišem Alenu, pišem Ani... dosadno mi je... čekam ... čekam ....čekam.... Evo ih!!! Obitelj uvijek na prvom mjestu, kaže reklama.. a bome i pogodili su! Ja kod brata u klijo, tata fino u moj avtič i odvuč če oni to fino doma. Ajde bar nije toliko daleko.... Dođem doma.... gotovo je... dan je gotov.... idem spavat i kad se probudim bit će subota i sve će bit gotovo.... Neću imat auto.... ali snaći ću se... nije važno... glavno da je to to za danas.. je li?!?! JE K****!!!! Di je žvakaća (koja se sastoji od dvije, inače) ... NA MOJOJ NOVOJ SUKNJI... MALO SE RAZLJEPILA!!! Zašto i ne bi kad ju ne želiš bacit kroz prozor i onda ju staviš negdje i zaboraviš gdje si ju stavio... K ... Više me nije briga.. za ništa.. uzmem neki alkohol... razlijem po suknji.... žvakaća se rastopi i umre u bolovima.... Problem riješen... Operem zube, presvučem se u pidjamu i idem nestat u krevet.. pokrit se jastucima i ne pomaknut se do kasno popodne sljedeći dan!
Takav je bio petak....
Sretan rođendan „bOOka“ !!!!

- 12:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.04.2007.

... Molim Vas uzmite broj ...

Nisam mislila ništa pisat.... a nisam ni pisala već dugo... ali ovo danas... ajoj....
Jučer u 8 ujutro ja spavam, jer sam legla u 4, i u snu pjevušim „California dreamin'“ dok ne skužim da mi to kraj uha zvoni mobitel i zove moja majka. U polusnu se javljam i odgovaram nepametno... „Pitala si kako zaradit 1000kn u tjedan dana za pit u Motovunu, evo imam ti posao... samo je u Crikvenici.. oćeš?“ .... „Da“.... „blablablablablabla“ .... „Mama, ja spavam.. zovi kad bude dvoznamenkasto na satu... „ .... tu tuuuu tu tuuuuu....... I onda da ću dalje zaspat... e neću... i razbudim se i jebiga, šta sad... dignem se ja i super sve....
U 18 dođe majka i ponovi kako sam u snu pristala radit tjedan dana u CRIKVENICI i kako ne moram radit u biti ništa nego samo na ulazu stajat kraj automata i ljude naučit da moraju uzimat brojeve... jer se naime Crikvenica modernizirala pa i oni sad imaju sve na brojeve.... I kao postoji jedan MANJI problem.... a to je da je tati crknuo kombi, pa nemam auto nego će me on odbacit u Crikvenicu na putu za Novi (.. moj tata radi u Novom Vinodolskom....e.... moj tata je kul)... ali jedina stvar u kojoj moj tata NIJE kul je da on radi od 7... tako da ću ja u Crikvenici bit u 6:45 a radim od 8... „Ali to ti nije bed jel da.... popit ćeš kavu i taman....“ ... „Mama, ja ne pijem kavu.“ ......
Zašto ić ranije spavat ako se dižeš u 5:30 kad možeš otić na MELVINZOV koncert.... i bome su MELVINZI bili odlični... ooodlični.... Volim kad dođem i ostanem pozitivno šokirana... o da..... Sve je bilo super divno krasno osim što su me noge taaaako bolile... ali jebiga sad... sve ooodlično.. wonderful!!
Dođoh doma u 2.... tuširanje, pranje zubova, umivanje i sve.. u krevetu u 2:30... zatvorim oči... nešto dreči... budilica... 5:30 je... jebemti materdatijebemmater...mad
Opa.. čak mi se ni ne spava.... obučem se, stavim obrve (prvi put u 2 godine sa smeđim obrvama u javnosti... ), probam se počešljat.... i krenemo mi.... Dođem u Crikvenicu u 6:45... kupim novine.... na drugom kiosku kupim vip bon.... i krenem na kakao.... 4 puta pročitam crnu kroniku jer je sve ostalo dosadno i dođe 5 do 8...... Dođem pred vrata od banke i gleda me Sokol iznutra.... ja ga blijedo gledam i dam mot da mi otvori.... on otvori vrata i postavi pitanje za 1000000 dolara: „Jesi li ti hostesa?“ .... pogled je ravan... ravan kao Slavonija.... Ne znam što me više šokiralo, to što me nazvao HOSTESOM ili to što stojim u BIJELOJ KOŠULJI i marami oko vrata na kojoj piše PBZ PBZ PBZ PBZ ispred njega u 5 do 8 i želim uć u zatvorenu banku... „Da, ja sam ona što će stajat tu...“ ... I pusti me unutra..... I onda je počelo.... a šta to? APSOLUTNO NIŠTA!!
Stojim na tim vratima, 1000 puta ponovim „Molim vas uzmite broj ako čekate red za šalter. Ako ne uzmete broj nećete biti pozvani i uzalud čekate!“... pogledi su zbunjeni.. jako zbunjeni..... a odgovori su čisto zlato: „Hvala, ne želim ništa šta nudite!“ .... „,Jel stvarno moram?!“ ..... „U redu je, ne treba.“ .... To su bili uglavnom „normalni“ odgovori. Najdraži mi je bio THE starčić.... „Gospodine, molim vas dajte mi karticu kako bih vam mogla dati broj.“ – „Ne želim podignuti novce nego pitati za čekove.“ - „U redu je, to ćete objasniti gospođi na šalteru, ali da dođete na red morate imati broj inače ne možete do šaltera, a da dobijete broj morate tu staviti karticu..– „Ali ja ne želim broj.“ ----- odustanem od varijante sa karticom i idem na varijantu bez kartice---- „Izvolite vaš broj. Kada se pojavi na semaforu iznad šaltera znači da ste na redu.“ – „Ja ne želim nikakav broj, samo želim pitat za čekove.“ - „Ali nećete moć pitat za čekove ako ne dođete na šalter, a ne možete doć na šalter ako nemate broj!“ – „A dobro, dajete mi onda taj broj kad sve komplicirate toliko a ja samo želim pitat za čekove!“ .... o jebali te čekovi!!!! ... I tako sam ja provela od 8 do 14... stajala kraj jebenog aparata i ponavljala jedno te isto.... Super mi je bilo.. baš super.... A ne znam šta je gore... kad se natežem sa penzićima njurgavcima ili kad nema nikog pa blejim u vitrinu ispred sebe gdje su neki zlatnici i srebrnjakci i sve što želim je uzet jebenu krpu i pobrisat tu prašinu..... I bilo je ok dok nisam vidjela da je jedan srebrnjakc prevrnut.... i di god pogledam, pogled mi se vraća na njega..... i približim se .. a na njemu TIMMY!! I natpis „olimpijske igre za osobe sa invaliditetom“ ili tako nešto.. i provocirao me cijeli dan... i sutra će.. i opet i opet i opet.... a nitko u banci nema ključ za tu vitrinu... samo ti neki ljudi u odjelima iz Zg-a.... o odlično!
I tako sam ja provela svoj dan... i sutra ću ga tako provest.... a vi? Inače? Često dolazite ovdje?

- 15:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.02.2007.

~¤~ Prijateljstvo je najvažnije u životu ~¤~

~¤~ Kad sam bila mala roditelji su me učili da je prijateljstvo najvažnije u životu. Sada znam da je to novac.
Ovo su moji prijatelji:



Ovo je Ana. Ona je moja najbolja prijateljica. Ja jako volim Anu. Ana je jako pametna djevojka iako joj je nadimak Trigger.
Ana i ja se družimo već puno godina i stalno smo zajedno. Kada nismo zajedno jako mi fali.
Ana ima dugu smeđu kosu i uvijek je jako čupava. Ja volim kad se ona smije jer ima smiješan smijeh.




Ovo je moj prijatelj. On se zove Mladen, ali ja ga zovem "Mlađo dođ'!". Mladen ima 23 godine ali se ponekad ponaša kao da ima 3. On studira na fakultetu za hotele. Mladen je jako pametan, iako ima plavu kosu. On voli svoje plave oči i misli da su najljepše na svijetu. Iako ima jako lijepe oči ja mu to ne želim reći. Ponekad se naljuti na mene i zove me Tupsi-Glupsi i onda sam ja tužna. Puno puta me samo zeza da se ljuti na mene pa mu ja kažem da je glupan.



Ovo je moj prijatelj. Zove se Alen, ali ja ga zovem Mance jer mu je to ime dao tata. A možda mu je i prvo ime dao tata…. ili možda mama.
Alen je vlasnik kafića. Kafić se zove „bOOka“. Ja radim u „bOOki“, znači da je Alen meni šef i da moram pisati samo lijepe stvari o njemu. Kvragu.
Alen ima puno godina i za nekoliko mjeseci će se oženiti. Njegov život tu završava.




Ovo je moja prijateljica. Ona se zove Ana ali ju mi zovemo Žarulja. Nadimak je dobila po žaruljastom obliku glave kada zaveže rep. Žarulja je jako emo djevojka i kada je tužna na telefon se javlja sa „Ja sam…“. Ja jako volim Anu-Žarulju. Ona ima jednu godinu manje od Alena ali je isto dosta stara. Ona se udaje za Alena za nekoliko mjeseci. I njen život tu završava.



Ovo je moj prijatelj Marin. Zovemo ga Treba. Nadimak je dobio zato što se ponaša kao prava treba. Puno priča i jako je kompliciran ponekad. Marin ima 20 godina i studira u gradu Zagrebu. Tamo živi sa brbljavom djevojkom Nikolinom koju mi jako volimo. Marin ima puno pirsinga na licu i ful je kul. To si svako jutro sam radi.



Ovo je moj prijatelj Daniel, ali ga svi zovemo Maki, iako ne znamo zašto. On živi u Kraljevici. Kraljevica je malo primorsko mjesto blizu Bakra. Maki ima 23 godine i kad naraste bit će odvjetnik.
Daniel je jako dobar dječak, ali kada ga se predugo drži zatvorenog dobije simptome bjesnoće.


Evo, to su moji prijatelji i ja njih jako volim. ~¤~
- 19:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.11.2006.

~¤~ PANJEVI ~¤~

~¤~ Samo da se zna da je ovaj post napisan pod prijetnjom „institucije“…~¤~
Dosta je prošlo od zadnjeg posta, i to samo zato jer stvarno ne znam o čemu da pišem… Kada razmišljam o tome imam osjećaj da imam previše za pisati, a ponekad da nemam o čemu…
Vječna tema nam je BOOKA, gdje stvarno uvijek ima materijala za prepričavanje… tako smo npr. jučer saznali da je jednom članu osoblja stric ne tako suzdržan kada su dječica u blizini, da isti taj dečko voli prolaziti autom kroz volte stare 1000 godina i da ne razlikuje staklo od plastike…. Sve bi to bilo super da njemu jučer nije bio zadnji dan… a sada na njegovo mjesto dolazi, možda čak i „gori“, bosanac… s velikom glavom…. No dobro….

Šta sam novog čula u BOOKI… hmmm…. Da vidimo…. :

1.
ON:„ Dvije Velebitske, molim te.“
JA: „ Svijetle ili tamne?“
ON: „Šta nema Velebitske?“
JA: „Postoji svijetlo Velebitsko i tamno Velebitsko, koje ćeš?“
ON:“Velebitsko“
JA:“ …. „


2.
ON:“Mišu mali, daj mi molim te dva bambusa?“
JA:“ Buahahhahaha“


3.
ON:“Alo! Spašavaj me, došla mi žena!!!“
JA:“Da, i šta ja tu mogu?!“
ON:“Daj mi coca-colu!!!“
JA: „ …“


4.
ON: „Daj mi vrč! Ali pusti mjesta za Žuju!“
JA: „Pomiješat ćeš Tuborg i Žuju?“
ON: „Pa da…“
JA: „Zašto?“
ON: „Jer ne znam koju bih, pa ću obadvije!!“
JA: „Ideeeeš….“


5.
ON:“Alo mala! Daj sok neki 'vamo!“
JA: „Koji?“
ON: „Koji god samo da nema one balončiče i da nije od naranče ili gusti!“
JA: „Može jabuka?“
ON: „Nemoj majket'! Jel imaš neki miješani?“
JA: „Multivitamin?“
ON: „Ne znam ja štat' je to, al' daj…“
JA: „ … „

6.
ON:“Daj mi molim te dvije svijetle Velebitske, Žuju i točenu od pola litre!
…. (sat vremena nakon i 4 ture kasnije)….
ON:“ Jel se sjećaš ti što smo mi pili?“
JA: „Da…“
ON: „Ajd to ponovi onda jer mi nismo više sigurni…“
JA: „ ……“

7.
ON:“Daj mi dva pelina, ali jedan bez leda.“
… ja donesem i stavim pred njega….
ON:“A koji je koji?“
JA: „ ….“

~¤~ Ah BOOKA moja, tko ju ne bi volio…. :D ~¤~

PANJ! PANJ! PANJ! PANJ! PANJ! CJEEEEEEEP!!!!

- 14:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.10.2006.

~¤~I FORGOT MY LINE AGAIN!-I THINK IT WAS "WHAAA"!~¤~

~¤~ Kad me pitaju da li volim radit za šankom, automatski odgovaram DA! Stvarno mi je to zabavno i uvijek se super zabavim….Naravno, sve zavisi o mjestu gdje radiš i o ljudima s kojima radiš…. Neke 4 godine to je bila Točka, i to je stvarno bilo jedno preveselo, prebrutalno i predobro razdoblje…. Oko tebe samo ljudi koje STVARNO voliš, tlačiš i maltretiraš mulce i još dobiješ novce za to :D To razdoblje je gotovo… sada je BOOKA na redu, i ako mi je ikad palo na pamet da će gore biti drugačije – zajeb! OPET samo ljudi koje STVARNO volim oko mene, ovdje ljudi mene tlače i maltretiraju, ali sve 5! JA VOLIM!! :D
A zašto volim? E pa evo samo par kratkih primjera:

1: Dođe tip do mene i kaže
ON: „Oprosti, jel možeš molim te doć do onog separea jer nas je dosta i ja nikako ne mogu zapamtit narudžbu?“
JA: „Naravno“
…dođem do separea i čekam narudžbu…
ON: „3 mala Tuborga, molim te“
JA: „ ….“
… okrenem se i odem ….

2: Naručuje tip za curu piće
ON: „Molim te jednu svijetlu bevandu“
JA: „Misliš bijelu bevandu?“
ON: „Ne, svijetlu bevandu“
JA: „Od čega se radi svijetla bevanda?!“
ON: „Pa od bijelog vina!!“
JA: „Pa zašto onda ne bi bila BIJELA BEVANDA!?!“
ON: „ZATO JER JE SVIJETLA!!!“
….šok, nevjerica, okret i odlazak….
(zanemariva činjenica da je cura htjela CRNU BEVANDU!)

3.
ON: „Daj mi jednu malu pivu..“
JA: „Može Tuborg?“
ON: „Ne, Tuborg mi užasno smrdi! … Koju imaš točenu?“
JA: „Tuborg“
ON: „Ok, daj mi pola litre…“
…?!?!?!?.....

4.
Osim što gore postoji novo piće zvano TEQULA, subotom ga dijelimo 2 za 1…
ONA: „Dvije tequille, molim te“
JA: „Plaćaš 2 pa dobiješ 4 ili plaćaš 1 pa dobiješ 2?“
ONA: „Molim?“
JA: „Plaćaš 2 pa dobiješ 4 ili plaćaš 1 pa dobiješ 2?“
ONA: „Ne razumijem“
JA: „Subotom kada platiš jednu tequillu dobiješ 2, pa da li plaćaš 2 pa dobiješ 4 ili plaćaš 1 pa dobiješ 2?!“
ONA: „Imam novaca samo za 2, znači da plaćam 2 i dobijem 2… jel da?“
JA: „Da…“
….. no comment….

5.
ON: „Daj mi jedno velebitsko“
JA: „Svijetlo ili tamno?“
ON: „Svejedno“
…ja donesem svijetlo…
ON:“Ali ovo je svjetlo!!?“
JA: „Rekao si da ti je svejedno!“
ON: „Ali sada bih možda radije tamno…“
…..aaaaaaaaa…..

6.
Udavi me tip da pitam DJ-a neku pjesmu…
JA: „Pitaj ga sam… vidi ga tamo…
…zove me on nakon 5 minuta….
ON:“Ajde daj meni jednu pivu, ti popi nešto i daj malom pelin“
JA: „To nije mali…. To je šef…“
ON: „To?….. šef?….. oprosti…..“
….. ahahahaahha…….


I onda me pitate kako to da volim radit za šankom!!!!! Pih….. ~¤~


- 16:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.09.2006.

~¤~ THAT'S A LOT OF NUTS ~¤~


- 17:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 20.09.2006.

~¤~ IJUIJUIJUIJUIJUIJU ~¤~

~¤~ Došla je jesen…. Možda ne još po datumu (sutra?!) ali primijetim po promjenama oko mene…. i u meni… Počela sam radit (pozdrav Šefu [.tco.] i Žarku [Emoooo])… polomilo me naravno… ipak sam se skroz odučila od TAKVE gužve, jer naime draga nam Točka nije imala toliko posla već dobre dvije godine… E da ne budem sama u subotu sam dovukla i Anu iza, tako da se i ona nježno polomila… za dobra stara vremena…
Marin [Treba] otišao je u Zg…. i fali mi jako…. Ipak nakon cijelog ljeta što smo bili zajedno nije se baš lako priviknut kada jedan dan samo nestane…. Ali fucks je počeo, a Marin voli svoj fucks, tako da ajde… šta se mora, mora se… Ali nadam se da će doći ovu subotu… ako ne… Zagreb here I come… :D
Ljudi se vraćaju u Rijeku… kao škola je počela… faks polako počinje… a to se vidi samo po prepunom korzu i prekrcanim kafićima…… Mrzim to…. Odlučim popit kavu (koju ne pijem) i nemaš gdje sjest jer je sve puno dječice koja bježe iz škole…. E pa mislim stvarno….
Ovih dana imam to „jesensko raspoloženje“ tj ne mogu se dignuti a da mi se soba tri puta ne okrene skroz naskorz…. Do kuhinje i wc-a idem tako da se držim za zid, jer tek kad se vratim do sobe mi se napokon prestane vrtit…. Spava mi se često…. I stalno bih bila doma…. E, tako ja znam da jesen dolazi…. Ali to obično ne traje baš dugo (onaj dio da bih stalno bila doma), a ovi ostali simptomi se protežu negdje do zime :D
Ulovilo me i razmišljanje koje me inače začemeri, ali to me nekako prošlo sada…. Toga je dosta bilo prošla dva mjeseca…. Sada sam stvarno ok …. I to mi je super….
Shvatila sam koliko volim neke osobe, i kako sam sretna što ih imam u životu. Sve mi je nekako lakše kada znam da uvijek imam nekoga kraj sebe tko me voli i tko je tu za mene….da citiram jednog od meni najdražih „ne uvijek.. ali vavik“ :P
I tako je sve sjelo na svoje mjesto…. Nova sezona počinje… sezona rada, kiše, čitanja knjiga i gledanja filmova… a ljeto polako odlazi pa pa [NK]….

A za kraj jedan citat svim važnim ljudima u mom životu… oni će znat koji su:

„Tiger, tiger , tiger…… birdie………I'm just a birdie too….“

Hahahahah ~¤~



- 15:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2006.

~¤~... live long, and suffer few pains... ~¤~

~¤~ Nikako da krenem i napišem nešto…. Zašto? Zato jer mislim da nemam o čemu pisati….
Nije da se ništa nije dogodilo… dogodilo se i previše toga… uvijek se nešto događa….
Npr… klub u kojem sam odrasla…. u kojeg sam izlazila od svoje 16-te…. i u kojem sam radila zadnje 3,4 godine se zatvorio…. Više se ne zove „Točka“… više nije DISKO sa K…. sada je jebeni „Alter Ego“ (Emo)… da, uspjeli su to uništit….jebiga…. život ide dalje…
Sada sam se preselila iza dosta manjeg, ali puno ljepšeg šanka u krasnom nam MALOM DISKU zvanom „Booka“ …. Sve se to nekako uvijek izjednači….even steven :D … izgubila Točku, dobila Booku…. Sada imam najboljeg ŠEFA na svijetu koji je jednom prilikom izjavio da bi se radije pretvorio u palačinku nego da ga zovem „Šefe!“, što je samo učvrstilo moju odluku o tome kako ću ga zvati… jašta…. :D … a s njim sam dobila i najbolju kolegicu na svijetu, dragu nam Žarulju od milja zvanu EmoŽarko ;)
Nakon što je donešena odluka da ću raditi u tom krasnom malom disku, počele su se događat neke glupe stvari, koje stvarno neću ovdje spominjat, ali samo da znate da u potpunosti zaslužuju naslov „Dragi Teen, danas me jedna maloljetna štr….“ .. da….. ali sve se riješilo, tako da me to apsolutno ne brine… meni se ništa nije loše tim desilo, osim što jedna osoba još ne vjeruje kako ja nemam ništa s tim…. Meni je jako žao zbog toga, ali ne želim i neću se više brinut oko toga… rekla sam što sam imala i to je gotovo što se mene tiče…. Iako ponekad želim to riješit na malo drugačiji način… ali ok…. Recimo da sam te stvari ostavila iza sebe prije dosta godina….
Ovog ljeta mi se dosta toga lijepog desilo… općenito gledano bilo je to jedno sasvim ok ljeto…. Dosta toga me i bacilo na razmišljanje… razmišljanje baca u depresiju i tako redom… i uvijek u krug…. Ponekad imam osjećaj da se sve raspada…. Da stojim u sredini a oko mene se sve ruši… i ja sam sama…. i ostat ću sama…. i ponovno čujem nešto za što sam se nadala da neću baš više čut, ali izgleda da to tako kod mene ide… pa se pomirim s tim…i onda dođem u fazu kada je sve ravno….. i sada sam u toj fazi…. Kada mi je svejedno… nije to loša faza.. lijepa je to ravna faza…. Ravno je uvijek lijepo….bar meni…. Ja volim ravno…. Puno lijepih stvari je ravno…more je ravno, ako ne puše vani…. moj stol je ravan…super über kewl crveno ravnalo je ravno… jer bilo bi tužno da mi ravnalo nije ravno….onda ne bi bilo ravnalo uopće….. i ne bi bilo lijepo….. e… ~¤~

- 00:33 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>